Šum šuma šumar šumrak …

Prijehavši u Zagreb, znatiželje svoje rad, na muzej suvremene umjetnosti naletio sam tad.

Vezao sam konja u jednom od zagrebačkih meandara, u Kniferovoj ulici i uputio se prema skockanoj i poprilično ružnoj gr(a)đevini poznatijoj kao MSU. Uredno bez čekanja u redu kupismo ulaznice za stalni postav i trenutne izložbene aktualnosti. Na jelovniku smo za početak izabrali “Nepokorena Šuma i Radovan Ivšić“ ali ne bih ovom prilikom o likovnim vrijednostima… ukratko vrlo zanimljiva izložba, koja se po riječima starije kontrolorke kretanja prostorom radila nekoliko godina. I sve bi prošlo u najboljem redu da se netko; očigledno pametan i stručan nije našao i predložio izvedbu koja jasno daje na znanje elementarno nepoznavanje likovnog jezika, o estetskom zahvatu i patologiji postava bolje ne. O čemerizim se radi: Postaviti izložbu na način da boje zidova simboliziraju slojevitost šumske psihe i onda mrtav hladan zatrackati A4 format sa stihovima pored radova; stvarno ne znam kako bih to komentirao dovoljno nepristojno kako se to više nikad ne bi dogodilo. Taj čin hrvatskog kulturnog nihilizma bez grama Milasovog mozga, ta florna blasfemija koja pokorava svaki smisao šume formatom koji je zapravo uništava, ta kontejner reciklažna treš umjetnost unutar k(o)rovne institucije kakva nije viđena na ovim prostorima, ne znam kako je to moguće… ima li netko tko nije obnevidjeo… ali to nije sve… legende ili kako se to već zove… upute za promatranje i interpretiranje… one pločice ili papirići ispod ili do slike, u ovom slučaju nestručno zaljepljene jeftinom kineskom dvostranom trakom i prijelom teksta koji gotovo ispada iz formata, ajme … zaključimo tu priču s nekoliko fotografija i krenimo dalje na glavno jelo “Remek-djela iz zbirke Farnesina – pogled na talijansku umjetnost od pedesetih godina do danas“ remek minus djela ideeeš… opet puzajuće legende, ne znam što bih rekao o izložbi poput ove, ima par zanimljivih radova al ta kolažna neujednačenost i gle čuda tipfelerčina koju još i objave na stranici ministrastva… http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=12857 …ma kakav homer…O stalnom postavu kao nekakvom dezertiranju iz kulturnog korpusa drugom prilikom.

Narcisa, Zlatousti i Jelenko

Dihotomičnost | oprečnost | a bogami i suprostavljenost ove situacije postaje novo žarište već uhodane naracije u kojoj svi znaju sve, a stvar se ne pokreće. Očigledno nije dovoljna snaga misli da se netko napokon smisli. Prije svega valja napomenuti kako scena nije postavljena i kako neće biti postavljena iz jednostavnog razloga: nema aktera. Ne znam da li je to od sinoćnjeg kukićanja splitske umirovljenice s održivim pramenom |kodnog imena Zen Cura| koja je igrom prijestolja na tronu budućeg d.o.o.jilišta Mauzeleja Grada ili je dugo čuvana Tajma pronašla svoj umirovljenički odraz u zajedničkoj arheologiji dnevnoboravničke psihe. Nažalost nisam prisustigao tom svečanom činu, ali po onome što sam mogao vidjeti na plakatu i po razbježanim lakukaračosima… Swasting time… Grad slučaj i svi slučaji koji se vezuju za njega još jednom ukazuju na pitanje opravdanosti kulture… nitko ne preispituje stvarne potrebe, nitko ne daje konkretne brojeve. Vlajda zbog toga u demokratskom društvu postoji instrument referenduma, pa eto još jednog presedana u bespuću povjesne zbiljnosti. .