Narcisa, Zlatousti i Jelenko

Dihotomičnost | oprečnost | a bogami i suprostavljenost ove situacije postaje novo žarište već uhodane naracije u kojoj svi znaju sve, a stvar se ne pokreće. Očigledno nije dovoljna snaga misli da se netko napokon smisli. Prije svega valja napomenuti kako scena nije postavljena i kako neće biti postavljena iz jednostavnog razloga: nema aktera. Ne znam da li je to od sinoćnjeg kukićanja splitske umirovljenice s održivim pramenom |kodnog imena Zen Cura| koja je igrom prijestolja na tronu budućeg d.o.o.jilišta Mauzeleja Grada ili je dugo čuvana Tajma pronašla svoj umirovljenički odraz u zajedničkoj arheologiji dnevnoboravničke psihe. Nažalost nisam prisustigao tom svečanom činu, ali po onome što sam mogao vidjeti na plakatu i po razbježanim lakukaračosima… Swasting time… Grad slučaj i svi slučaji koji se vezuju za njega još jednom ukazuju na pitanje opravdanosti kulture… nitko ne preispituje stvarne potrebe, nitko ne daje konkretne brojeve. Vlajda zbog toga u demokratskom društvu postoji instrument referenduma, pa eto još jednog presedana u bespuću povjesne zbiljnosti. .