
Laj kao …
Žele obaviti razgovor s tobom, ne onaj čuveni obavijesni, u kojem netko, nekoga, za nešto tereti. Običan razgovor u kojem odgovaramo na postavljena pitanja. Zar to već nismo olabalavili? Kasnije se dozna kako se zapravo radi o lažnoj uzbuni, pokaznoj vježbi u kojoj nas ništa na smije iznenaditi.
Iznenađen sam s kolikom lakoćom dijelimo sve, najčešće ono što nam ne pripada, jer ovdje ili tamo svejedno je… za one koji nemaju ništa svoje ili uvijek isto govore. Žele uzeti tvoje podatke, tek tako da ih imaju, zlu ne trebalo. Od viška glava ne boli, daj im sve; tako je najlakše. Nakon toga možeš na odvikavanje. Digitalna detoksikacija… ako lijek i postoji…ha ha ha, sviđa mi se novi status: konačne nedostupnosti – netko mi je rekao da sam upravo potpisao svoju osmrtnicu. Zamračilo mi se pred očima od nula i jedinica. Sutra je novi dan, stvarnost se pita; može li na tebe računati. Tko zna kako izgleda kriza nakon svih ovih godina neprekinutog blagostanja.
I kako sad objasniti svojima ( ako i znaš tko su tvoji ) kako si to uradio zbog njih i svih… ovo nije kraj. Odoh u svoj tapecirani kapsil koji se ne može zatvoriti. Još jednom ću polomiti kosti, a sutra kad ustanem iz vlastitog groba ukrast ću nečiju sjenu, možda jednog dana zatreba. U sjenama su skriveni ljudi koje sam nekad poznavao, za koje sam mogao i stavio ruku u vatru, a sad mi ti isti govore kako sam spržen. Meni se čini da još nisam dovoljno pečen. Sirov sam … Sir i Ja, miševi i ljudi.
No Comments