Šum šuma šumar šumrak …

Prijehavši u Zagreb, znatiželje svoje rad, na muzej suvremene umjetnosti naletio sam tad.

Vezao sam konja u jednom od zagrebačkih meandara, u Kniferovoj ulici i uputio se prema skockanoj i poprilično ružnoj gr(a)đevini poznatijoj kao MSU. Uredno bez čekanja u redu kupismo ulaznice za stalni postav i trenutne izložbene aktualnosti. Na jelovniku smo za početak izabrali “Nepokorena Šuma i Radovan Ivšić“ ali ne bih ovom prilikom o likovnim vrijednostima… ukratko vrlo zanimljiva izložba, koja se po riječima starije kontrolorke kretanja prostorom radila nekoliko godina. I sve bi prošlo u najboljem redu da se netko; očigledno pametan i stručan nije našao i predložio izvedbu koja jasno daje na znanje elementarno nepoznavanje likovnog jezika, o estetskom zahvatu i patologiji postava bolje ne. O čemerizim se radi: Postaviti izložbu na način da boje zidova simboliziraju slojevitost šumske psihe i onda mrtav hladan zatrackati A4 format sa stihovima pored radova; stvarno ne znam kako bih to komentirao dovoljno nepristojno kako se to više nikad ne bi dogodilo. Taj čin hrvatskog kulturnog nihilizma bez grama Milasovog mozga, ta florna blasfemija koja pokorava svaki smisao šume formatom koji je zapravo uništava, ta kontejner reciklažna treš umjetnost unutar k(o)rovne institucije kakva nije viđena na ovim prostorima, ne znam kako je to moguće… ima li netko tko nije obnevidjeo… ali to nije sve… legende ili kako se to već zove… upute za promatranje i interpretiranje… one pločice ili papirići ispod ili do slike, u ovom slučaju nestručno zaljepljene jeftinom kineskom dvostranom trakom i prijelom teksta koji gotovo ispada iz formata, ajme … zaključimo tu priču s nekoliko fotografija i krenimo dalje na glavno jelo “Remek-djela iz zbirke Farnesina – pogled na talijansku umjetnost od pedesetih godina do danas“ remek minus djela ideeeš… opet puzajuće legende, ne znam što bih rekao o izložbi poput ove, ima par zanimljivih radova al ta kolažna neujednačenost i gle čuda tipfelerčina koju još i objave na stranici ministrastva… http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=12857 …ma kakav homer…O stalnom postavu kao nekakvom dezertiranju iz kulturnog korpusa drugom prilikom.

 

Capture    IMAG0283    IMAG0281

0

Maznija I od izložbe ili Jainizam

Sve stručak do stručnjaka i kita do kitice, strofa do stropa, kat do katastrofe. Zamiš pravi… Religije, znanja, simboli, tajne, politički život i nemogućnost artikulacije… I sve to u podrumu nekakve palače, nekog tipa koji je pokretom jednog prsta odlučivao o sudbini jednog života, još k tome u gradu koji se trudi; ne biti slučaj, jer heroin i heroji više nisu IN. “Umjetnost treba vratiti u podrume, zatvoriti je što dublje, po mogućnosti konzervirati, možda jednog dana zatreba… drugo ne zaslužuje, barem što se tiče slobode izraza. Situacija je zapravo situiranost umjetnika koji stvara isključivo zbog sebe i sva farsa oko nekakvog društvenog zauzimanja, zapravo je zaposjedovanje svog mjesta i položaja sa svim što ide u paketu i to svim raspoloživim sredstvima. Jedino što preostaje je odlazak pred velikog oca reda manistre, jer sva ova trebovanja i rotari, huljenje i ostalo nisu dovoljni za njegovo poglavništvo. Sve ovo skupa oko skupa izgleda poput nekakve računalne igrice u kojoj Super Antej i Super Vice pokušavaju sakupiti što više bodova za sljedeći nastavak… super saga Spajanje Svjetova je izgleda okončana, u nastavku pogledajte Sudar Podzemlja, Odvajanje Udova ili američko njemačku koprodukciju “Vještice vani |u izvorniku AUSWITCH|.

2

S crvenom nema šale | by Martha Gallo |

U početku bijaše riječ,
a crvena je jedna od onih koje u vlastitoj utrobi nose smisao sebe samih.
Satkana od teških slova koje zapliću jezik,
tu je zmijsko c
zatim rovokopačko r
te bijesno v,
onome tko ih uspješno i umješno izgovori otvara vrata poput svojevrsnog kodnog imena:
stvaram kako govorim, no… ne mislim ono što radim.
S crvenom treba oprezno; hrabro i odvažno,
a ne stidljivo i blago.
Crvena pripada kolosalnim, štoviše svemirskim sferama,
njome se premazuju velike površine,
crvenom su natopljena nepregledna polja.
Iz crvenog smo rođeni, od majke,
ali i od oca koji nam prenosi nasljeđe i kod postojanja.
Crvena se ne smije degradirati,
crvenoj se ne smije oduzeti dimenzija i snaga.
U crvenoj plazmi naših ovozemaljskih tjelesa kolaju simboli,
oni se ne izlučuju van,
njih se samo čita.

3

Narcisa, Zlatousti i Jelenko

Dihotomičnost | oprečnost | a bogami i suprostavljenost ove situacije postaje novo žarište već uhodane naracije u kojoj svi znaju sve, a stvar se ne pokreće. Očigledno nije dovoljna snaga misli da se netko napokon smisli. Prije svega valja napomenuti kako scena nije postavljena i kako neće biti postavljena iz jednostavnog razloga: nema aktera. Ne znam da li je to od sinoćnjeg kukićanja splitske umirovljenice s održivim pramenom |kodnog imena Zen Cura| koja je igrom prijestolja na tronu budućeg d.o.o.jilišta Mauzeleja Grada ili je dugo čuvana Tajma pronašla svoj umirovljenički odraz u zajedničkoj arheologiji dnevnoboravničke psihe. Nažalost nisam prisustigao tom svečanom činu, ali po onome što sam mogao vidjeti na plakatu i po razbježanim lakukaračosima… Swasting time… Grad slučaj i svi slučaji koji se vezuju za njega još jednom ukazuju na pitanje opravdanosti kulture… nitko ne preispituje stvarne potrebe, nitko ne daje konkretne brojeve. Vlajda zbog toga u demokratskom društvu postoji instrument referenduma, pa eto još jednog presedana u bespuću povjesne zbiljnosti. .

2