Šum šuma šumar šumrak …

Prijehavši u Zagreb, znatiželje svoje rad, na muzej suvremene umjetnosti naletio sam tad.

Vezao sam konja u jednom od zagrebačkih meandara, u Kniferovoj ulici i uputio se prema skockanoj i poprilično ružnoj gr(a)đevini poznatijoj kao MSU. Uredno bez čekanja u redu kupismo ulaznice za stalni postav i trenutne izložbene aktualnosti. Na jelovniku smo za početak izabrali “Nepokorena Šuma i Radovan Ivšić“ ali ne bih ovom prilikom o likovnim vrijednostima… ukratko vrlo zanimljiva izložba, koja se po riječima starije kontrolorke kretanja prostorom radila nekoliko godina. I sve bi prošlo u najboljem redu da se netko; očigledno pametan i stručan nije našao i predložio izvedbu koja jasno daje na znanje elementarno nepoznavanje likovnog jezika, o estetskom zahvatu i patologiji postava bolje ne. O čemerizim se radi: Postaviti izložbu na način da boje zidova simboliziraju slojevitost šumske psihe i onda mrtav hladan zatrackati A4 format sa stihovima pored radova; stvarno ne znam kako bih to komentirao dovoljno nepristojno kako se to više nikad ne bi dogodilo. Taj čin hrvatskog kulturnog nihilizma bez grama Milasovog mozga, ta florna blasfemija koja pokorava svaki smisao šume formatom koji je zapravo uništava, ta kontejner reciklažna treš umjetnost unutar k(o)rovne institucije kakva nije viđena na ovim prostorima, ne znam kako je to moguće… ima li netko tko nije obnevidjeo… ali to nije sve… legende ili kako se to već zove… upute za promatranje i interpretiranje… one pločice ili papirići ispod ili do slike, u ovom slučaju nestručno zaljepljene jeftinom kineskom dvostranom trakom i prijelom teksta koji gotovo ispada iz formata, ajme … zaključimo tu priču s nekoliko fotografija i krenimo dalje na glavno jelo “Remek-djela iz zbirke Farnesina – pogled na talijansku umjetnost od pedesetih godina do danas“ remek minus djela ideeeš… opet puzajuće legende, ne znam što bih rekao o izložbi poput ove, ima par zanimljivih radova al ta kolažna neujednačenost i gle čuda tipfelerčina koju još i objave na stranici ministrastva… http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=12857 …ma kakav homer…O stalnom postavu kao nekakvom dezertiranju iz kulturnog korpusa drugom prilikom.

 

Capture    IMAG0283    IMAG0281

0

Maznija I od izložbe ili Jainizam

Sve stručak do stručnjaka i kita do kitice, strofa do stropa, kat do katastrofe. Zamiš pravi… Religije, znanja, simboli, tajne, politički život i nemogućnost artikulacije… I sve to u podrumu nekakve palače, nekog tipa koji je pokretom jednog prsta odlučivao o sudbini jednog života, još k tome u gradu koji se trudi; ne biti slučaj, jer heroin i heroji više nisu IN. “Umjetnost treba vratiti u podrume, zatvoriti je što dublje, po mogućnosti konzervirati, možda jednog dana zatreba… drugo ne zaslužuje, barem što se tiče slobode izraza. Situacija je zapravo situiranost umjetnika koji stvara isključivo zbog sebe i sva farsa oko nekakvog društvenog zauzimanja, zapravo je zaposjedovanje svog mjesta i položaja sa svim što ide u paketu i to svim raspoloživim sredstvima. Jedino što preostaje je odlazak pred velikog oca reda manistre, jer sva ova trebovanja i rotari, huljenje i ostalo nisu dovoljni za njegovo poglavništvo. Sve ovo skupa oko skupa izgleda poput nekakve računalne igrice u kojoj Super Antej i Super Vice pokušavaju sakupiti što više bodova za sljedeći nastavak… super saga Spajanje Svjetova je izgleda okončana, u nastavku pogledajte Sudar Podzemlja, Odvajanje Udova ili američko njemačku koprodukciju “Vještice vani |u izvorniku AUSWITCH|.

2

S crvenom nema šale | by Martha Gallo |

U početku bijaše riječ,
a crvena je jedna od onih koje u vlastitoj utrobi nose smisao sebe samih.
Satkana od teških slova koje zapliću jezik,
tu je zmijsko c
zatim rovokopačko r
te bijesno v,
onome tko ih uspješno i umješno izgovori otvara vrata poput svojevrsnog kodnog imena:
stvaram kako govorim, no… ne mislim ono što radim.
S crvenom treba oprezno; hrabro i odvažno,
a ne stidljivo i blago.
Crvena pripada kolosalnim, štoviše svemirskim sferama,
njome se premazuju velike površine,
crvenom su natopljena nepregledna polja.
Iz crvenog smo rođeni, od majke,
ali i od oca koji nam prenosi nasljeđe i kod postojanja.
Crvena se ne smije degradirati,
crvenoj se ne smije oduzeti dimenzija i snaga.
U crvenoj plazmi naših ovozemaljskih tjelesa kolaju simboli,
oni se ne izlučuju van,
njih se samo čita.

3

Narcisa, Zlatousti i Jelenko

Dihotomičnost | oprečnost | a bogami i suprostavljenost ove situacije postaje novo žarište već uhodane naracije u kojoj svi znaju sve, a stvar se ne pokreće. Očigledno nije dovoljna snaga misli da se netko napokon smisli. Prije svega valja napomenuti kako scena nije postavljena i kako neće biti postavljena iz jednostavnog razloga: nema aktera. Ne znam da li je to od sinoćnjeg kukićanja splitske umirovljenice s održivim pramenom |kodnog imena Zen Cura| koja je igrom prijestolja na tronu budućeg d.o.o.jilišta Mauzeleja Grada ili je dugo čuvana Tajma pronašla svoj umirovljenički odraz u zajedničkoj arheologiji dnevnoboravničke psihe. Nažalost nisam prisustigao tom svečanom činu, ali po onome što sam mogao vidjeti na plakatu i po razbježanim lakukaračosima… Swasting time… Grad slučaj i svi slučaji koji se vezuju za njega još jednom ukazuju na pitanje opravdanosti kulture… nitko ne preispituje stvarne potrebe, nitko ne daje konkretne brojeve. Vlajda zbog toga u demokratskom društvu postoji instrument referenduma, pa eto još jednog presedana u bespuću povjesne zbiljnosti. .

2

G rado na čelni K

Ne znam koliki je omjer bio na njega, njegova se glava ne da omjeriti. Istostolnicima je dao sve da mu se ne motaju oko stražnjice.
Da mu je bar jedno slovo u imenu drugačije možda bi i ispalo nešto iz njegove ampule, ovako se samo možemo nadati čudu, a čudo se zasigurno ne zove imenom nekog od gradskih svijećnjaka koji gore dok ne dogore… nije do mene, do prstiju je, treba ih razgibati u kuverti. Nastavit ću kasnije … Eksplicitno je, a želiš li ga osjetiti, e a nemre drugčije… jesi li za… o daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa… kakvog li pederluka. PEDER LOOK nova robna marka, moglo bi proći na izborima. Zato se ova kulumna i zove drvljem i kamenjem (skraćeno DIK) od DIK OBRAZ, uglavnom možemo o tome a da ne ispadnemo iz nečije stražnjice. Recimo elektronička kampanja bi se zvala: E SPIN što je prevrtaljka od PENIS ili ti ga… ma j… nacionalno vrijeme je za Qracio(a)nalno… samo gdje da nađemo takvog kuratora. Najdolje je kad si Umjetni K…

1

Laj kao …

Žele obaviti razgovor s tobom, ne onaj čuveni obavijesni, u kojem netko, nekoga, za nešto tereti. Običan razgovor u kojem odgovaramo na postavljena pitanja. Zar to već nismo olabalavili? Kasnije se dozna kako se zapravo radi o lažnoj uzbuni, pokaznoj vježbi u kojoj nas ništa na smije iznenaditi.
Iznenađen sam s kolikom lakoćom dijelimo sve, najčešće ono što nam ne pripada, jer ovdje ili tamo svejedno je… za one koji nemaju ništa svoje ili uvijek isto govore. Žele uzeti tvoje podatke, tek tako da ih imaju, zlu ne trebalo. Od viška glava ne boli, daj im sve; tako je najlakše. Nakon toga možeš na odvikavanje. Digitalna detoksikacija… ako lijek i postoji…ha ha ha, sviđa mi se novi status: konačne nedostupnosti – netko mi je rekao da sam upravo potpisao svoju osmrtnicu. Zamračilo mi se pred očima od nula i jedinica. Sutra je novi dan, stvarnost se pita; može li na tebe računati. Tko zna kako izgleda kriza nakon svih ovih godina neprekinutog blagostanja.
I kako sad objasniti svojima ( ako i znaš tko su tvoji ) kako si to uradio zbog njih i svih… ovo nije kraj. Odoh u svoj tapecirani kapsil koji se ne može zatvoriti. Još jednom ću polomiti kosti, a sutra kad ustanem iz vlastitog groba ukrast ću nečiju sjenu, možda jednog dana zatreba. U sjenama su skriveni ljudi koje sam nekad poznavao, za koje sam mogao i stavio ruku u vatru, a sad mi ti isti govore kako sam spržen. Meni se čini da još nisam dovoljno pečen. Sirov sam … Sir i Ja, miševi i ljudi.

0

Dobro do šlica…

A što dalje… i kako… i s čim… evo nas još jednom na početku, po tko zna koji put, treba napisati nešto, pronaći riječi tamo gdje ih nema, sakupiti ekipu za očevid, uzduž i poprijeko, kardovaskularno i dekumanusno. Kao što kaže pjesma: kad si turist u vlastitom gradu, bježi… Uvijek postoji potreba u nama, osloboditi se okova sustava, biti slobodan; zvuči kao pregažena prazna kutija koju pokušavaš ispraviti, smjestiti u nju ono što ne stane u kontejnere. Rekoh u prolazu, frendu u trendu kako želim izbjegavati lica pravih izbjeglica… jednostavno se ne da živjeti ovdje i sada… i izbori su brzo… obzir nam zbori. Na ličilištu nas više nema, a ovdje kad nas klik odvede… pozdrav svima… nemojte pisati peticije… bez nas se uvijek moglo živjeti, sigurnije… ali ako mislite da ste nas se riješili… hm…

0